Poslije godina iščekivanja, Srbija je dobila prve registrovane solarne proizvođače-potrošače (prozumere) u sektoru domaćinstava. Miloš Lončar, mašinski inženjer iz beogradske opštine Zemun, ispričao je za Balkan Green Energy News o svom desetogodišnjem snu da proizvodi sopstvenu struju i kako se on konačno ostvario.
Građani i preduzeća već godinama su zainteresovani za proizvodnju električne energije za sopstvenu potrošnju, što bi trebalo da im pomogne da smanje račune za energiju, ali i da smanje zagađenje vazduha i emisije CO2. Međutim, to donedavno nije bilo moguće zbog komplikovanog i obeshrabrujućeg regulatornog okvira i nedostatka volje u vladi i državnim energetskim kompanijama da promjene situaciju. Sve se preokrenulo kada je Srbija donijela Zakon o obnovljivim izvorima energije, izmjenila Zakon o energetici, donijela Uredbu o kriterijumima, uslovima i načinu obračuna između prozumera i dobavljača, izradila šablone ugovora za prozumere i uvela subvencije za domaćinstva za postavljanje solarnih panela.
Status proizvođača-potrošača (prozumera) omogućava domaćinstvima, privredi i stambenim zajednicama da postavljaju sopstvene elektrane i proizvode električnu energiju, isporučuju Državnoj elektroprivredi Srbije (EPS) sve viškove kada proizvedu više nego što im je potrebno, i povlače energiju iz EPS-a kada im je izlaz manji. Iako je bilo moguće proizvoditi struju za sopstvenu potrošnju i pre usvajanja novih pravila, tu struju nije bilo moguće unijeti u mrežu EPS-a. Ovo je važno kada su u pitanju solarni paneli s obzirom da oni proizvode više energije tokom ljetnjih meseci nego zimi. Status potrošača omogućava da se viškovi ljeti „skladište” kod EPS-a, a zimi povuče. Ako količina povučene energije premašuje količinu uskladištenu kod EPS-a u periodu od 12 meseci, razliku plaća potrošač. Ako je situacija obrnuta, EPS zadržava višak energije. Do sada je u registar upisano 13 proizvođača domaćinstava: po tri u Zemunu i Kovačici, dva u Sremskoj Mitrovici i po jedan u Negotinu, Zaječaru, Raškoj, Rumi i Staroj Pazovi. Ranije je nemački proizvođač releja Gruner Srbija postao prvi komercijalni proizvođač u zemlji.
Miloš Lončar, inženjer mašinstva, prvi je registrovan kao proizvođač u sektoru domaćinstava. Nedavno je sagradio kuću u Zemunu i odlučio da je učini što efikasnijom, koristeći toplotnu pumpu, kotao za centralno grijanje, solarne panele. Miloš kaže da se već duže vrijeme zalaže za obnovljive izvore energije, tako da je to logičan korak.
„Želeo sam to da uradim pre deset godina, ali tada su postojale brojne prepreke. To mogu samo pravna lica“, rekao je Lončar za Balkan Green Energy News.
Planirao je da neke od prepreka prevaziđe ugradnjom sistema sa baterijskim skladištem, ali kako su godine prolazile, donošeni su novi propisi. On je takođe primjetio da je nakon što su vlasti objavile da je moguće postati proizvođač-potrošač trebalo neko vrijeme dok to nije bilo moguće. Najveći problem je bio dobijanje odobrenja EPS-a za instalaciju i trebalo je šest meseci, kaže on. „Kada sam ga konačno dobio, sve ostalo je trajalo oko mjesec dana. S druge strane, radovi na kući su trajali oko nedjelju dana“, kaže Lončar.
Miloš upozorava da procedura još nije glatka i da građani moraju biti proaktivni, ali je, kaže, bio prijatno iznenađen kada je vidio da se sve može obaviti putem mejla, a da se nikuda ne ide. Očekuje se da će se investicija, od oko 9.000 evra, isplatiti za sedam do deset godina, kaže on. Od 5. maja solarni paneli, čiji je kapacitet 5 kW, proizveli su oko 150 kWh električne energije. Lončar očekuje da će njegova godišnja potrošnja biti oko 500 kWh, a proizvodnja između 700 i 900 kWh, što znači da će biti suficita. Kaže i da bi i proizvođač-potrošačima trebalo dozvoliti da prodaju svoje viškove, EPS-u ili nekom drugom, umjesto da ih samo besplatno daju EPS-u. Milošev savjet je da svi oni koji nameravaju da instaliraju solarne panele pri izboru kapaciteta svog sistema vode računa o sopstvenim potrebama za električnom energijom. „Što je veći kapacitet, veća je investicija i nema koristi od proizvodnje više nego što trošite.“ Zato je važno, kaže, angažovati dobrog, sertifikovanog izvođača, što je u njegovom slučaju bio Telefon Inženjering.
Ana Džokić, arhitekta iz Beograda, jedna je od pionira u borbi za demokratizaciju energije i omogućavanje građanima da bez muke proizvode sopstvenu zelenu energiju. Od 2016. pokušava da postane proizvodjač-potrošač.
„Odlična je vijest da konačno imamo potrošače u sektoru domaćinstava, iako je prošlo godinu dana od donošenja Zakona o obnovljivim izvorima energije“, kaže Džokić, koja je jedan od osnivača Energetske zajednice Elektropionir. Međutim, kaže ona, procedura za dobijanje statusa proizvođača-potrošača i dalje je nepotrebno komplikovana. Iako se to naziva „pojednostavljenom“ procedurom, još uvek postoji mnogo papirologije. „Sada kada smo vidjeli kako prvi prozumeri prolaze kroz proces, čini mi se da će nam trebati još jedan krug racionalizacije“, kaže ona.
Anina porodica još nije dobila status prozumera jer je naišla na još jednu prepreku – njihova kuća sa tri stambene jedinice se tretira kao stambena zajednica i podleže drugačijem postupku. Procedura za stambene zajednice, objašnjava ona, još nije pripremljena. „Svako domaćinstvo sa više od dve stambene jedinice smatra se stambenom zajednicom, što predstavlja prepreku za male porodične zgrade sa više stanova ili brojila za struju“, dodaje ona.
Photo: Đorđe Tomić
