Izrazi “Organski” i “Bio” su sveprisutni. Ali šta oni zapravo znače? Šta se krije iza organske hrane?
Ako uzmemo samo kao primjer Njemačku, zemlju članicu EU, kao što brojke pokazuju, posljednjih godina u Njemačkoj je nastao pravi bum oko organske hrane. Krajem 2007. godine, 18.700 organskih farmera je obrađivalo oko 865.000 hektara zemlje koristeći organske metode. To je bilo oko 5 odsto svih njiva i livada u Nemačkoj.
Deset godina kasnije, krajem 2017. već je bilo skoro 45.000 organskih farmera koji su obrađivali oko 1,4 miliona hektara. Udio ukupne površine sada je veći od osam procenata i raste. Njemačko federalno ministarstvo hrane, poljoprivrede i zaštite potrošača takođe predviđa rast za budućnost, ali manji nego u prošlosti. Ovo je uglavnom zbog činjenice da ne postoji beskonačna količina zemljišta na raspolaganju za organsku poljoprivredu.
Da li je organska hrana zdravija?
Mnogi potrošači se pitaju da li su organski proizvodi zdraviji od konvencionalno uzgojenih. Širi se skepticizam, naročito kada postane očigledan još jedan organski skandal. Pored toga, konvencionalna hrana je takođe podložna strogoj kontroli. Uz to, organski proizvodi su često skuplji.
Informativna služba Njemačkog federalnog ministarstva hrane, poljoprivrede i zaštite potrošača daje jasne informacije: organska hrana je zdravija. Sadrži manje nitrata, više hranljivih materija i pogodnija je za osobe osjetljive na alergije.
Organsko i životna sredina
Ali organska hrana nije samo dobra za vaše zdravlje. Mnogi potrošači organske hrane kupuju ih iz ekološke svijesti. Bilo da se radi o postupanju radi unapređenja zdravlja potrošača ili o ekološkoj svijesti – organski potrošači zaista razmišljaju o porijeklu svoje hrane.
Zato nisu samo niži ostaci hemijskih sredstava u organskoj hrani važan argument za organske proizvode. Održivost životinjske i ekološki prihvatljive poljoprivrede rasterećuje resurse budućih generacija. Mnogi potrošači organskih proizvoda žele da žive kao zdravi ljudi u zdravom okruženju.
Šta je drugačije kod organskog?
Organsko (Bio) znači organsku poljoprivredu koja funkcioniše u skladu sa prirodom. Fokus je na poštovanju i održavanju prirodnog ciklusa od tla u koje se sadi biljka do gotovog ploda.
Minimalne smjernice za organsku poljoprivredu uključuju uzgoj onih vrsta životinja koje je primjereno regiji farme, uzgajanje dokazanih sorti i rasa, stočnu hranu sa vlastite farme ili drugih organskih farmi, netolerisanje okrutnosti životinja u transportu, bez primjene genetskog inženjeringa., što je više moguće regionalne prodaje, očuvanje podzemnih voda, upravljanje sa dva do četiri poljoprivredne površine i svakako, bez upotrebe vještačkih đubriva ili hemijskih pesticida.
Dalji proizvodni tok hrane se takođe može desiti samo sa dozvoljenim sastojcima. Ni ovde nisu dozvoljene hemikalije, jer skladištenje sirovina mora biti ekološki ispravno da bi se garantovao minimalni nivo organskog proizvoda. Pojedinač pravila i certifikacijske šeme iz EU, države i udruženja za uzgoj potom slijede svoje smjernice koje se međusobno razlikuju po strogosti i kvalitetu ali imaju iste zajedničke osnove koje su propisane za organsku poljoprivrednu proizvodnju.
Kako se provjerava?
Organska hrana i njeni proizvođači podležu redovnim kontrolama. Inspekciju preduzeća vrše nezavisni kontrolni organi, koje imenuje i akredituje država ili neki drugi nadležan organ ili tijelo. Iz njemačkog kontrolnog tijela BSC (Bio Control Sistem), opisuju proces kontrole na sljedeći način:
„Inspektori imaju precizan plan preduzeća, kao i opis djelatnosti i spisak proizvoda koji se proizvode. Tokom obilaska preduzeća provjerava se da li su sve sirovine i roba spremna za prodaju označena kao organska. U preduzeću ne smije biti konvencionalnih sirovina. Za poljoprivredna preduzeća postoji uvid u lijekove i knjigu evidecije u štali. Provjeravaju se i otpremnice i sertifikati jer važeći organski sertifikati moraju biti dostupni od svih dobavljača. Računovodstvo se takođe provjerava kao i podaci o kupovini i prodaji čiju vjerodostojnost provjerava revizor.
Provjeravaju se i recepti, kao na primjer kod prodaje organskog raženog hljeba: koliko je prodato raženog hljeba? Koliko je raži u receptu za raženi hljeb? Koliko je raži potrošeno? Da li postoje računi za otkup organske raži za cjelokupnu utrošenu raž? U slučaju poljoprivrednih proizvođača, obim prodaje se provjerava u odnosu na površinu koja se obrađuje. Na kraju, vlasnik preduzeća mora naravno sve da uvjeri da je sve informacije dao istinito.
